"Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom..."

4.12.14

Na dnu

Kad život reši da vas opomene, ili ošamari!
Bar ja to tako vidim. 

Prvo je, stigla plata, koja je umanjena više nego što sam mogla da predvidim. I bila sam prilično, razočarana... jer treba organizovati jedan rođendan, jednu slavu, jednu Novu godinu, a novac realno vredi sve manje.
 
Nije mi namera da se žalim, već se nadam da će mi biti lakše, kada sve to pustim iz sebe da više ne razmišljam.



Ali, osim toga, sledećeg jutra, kao šlag na tortu, ukraden mi je novčanik, zajedno sa ličnom kartom, vozačkom, bankovnom karticom i nešto novca.


Uopšte ne znam kada se to dogodilo.
Nemam običaj da sve što dobijem odmah i podignem, pa mi je na računu ostalo ne mogu reći dovoljno, ali ipak nešto.


Karticu sam odmah blokirala, i podnela zahtev za novu, ali kako ću "izgurati" ovaj mesec, veliko je pitanje. 

Pokušaću da ne mislim o tome i da nastavim dalje, bez nepotrebnog nerviranja. 



Нема коментара:

Постави коментар