"Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom..."

5.10.15

Bol u ramenu

Dugo planiram da pišem o ovome, ali stalno odlažem.

Počelo je neprimetno, nisam ni obratila pažnju, dok nije učestalo...

30.4.15

Bez smisla

Šta kada vam se čini da u glavi i u duši, nema više ništa... Ne postoje želje, niti misao o bilo čemu, prosto ne znate šta dalje... Niti vam se vraća u prošlost, niti planira budućnost, a sadašnjost želite da što pre prođe. Danas je jedan od tih dana. Niti bih nešto čitala, niti gledala, niti slušala, verovatno bi mi prijalo sedenje na nekoj klupi pored vode ili reke i ništa više...
Samo to.
Znam, proći će, ali sada, ne želim čak ni da prođe...

P.S. 
Ovo sam pisala pre nekoliko meseci, ostalo je u skici pa sada objavljujem! 

 

27.4.15

Esterhazi torta

Čitajući post o preseljenju iz grada na selo, dobih inspiraciju...
Ceo svoj život provela sam putujući na relaciji selo - grad, prvo kao đak putujući u školu, pa na fakultet i na kraju - na posao.


9.4.15

Čorbast pasulj

Mislim da niko od vas pasulj ne pravi na ovaj način. Bar nigde nisam videla  ništa slično.
Priča počinje ovako:

25.3.15

Brze palačinke

Brze palačinke sam prvi put jela u Makedoniji, pre nekih dvadesetak godina. Davno je to bilo...
Struga

Sada ih pravim na svoj način, ne držim se prvobitnog recepta koji sam tom prilikom "pokupila". Ovog puta sam ih pravila na zahtev - Tinin.

17.3.15

Podvarak

Odavno planiran, i konačno realizovan, bez obzira na sve.
Volim podvarak, ali uvek ga pravim sa slatkim kupusom, kao, uostalom i sarmu. Razlog što ga retko pravim je taj što neki ukućani izbegavaju da ga jedu, pa mi je uvek potrebna i alternativa.

4.3.15

ČEKAJ ME



Čekaj me, i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj, i kada vrućine zapeku
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge niko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
 stizati izdaleka,
čekaj i kada čekanje dosadi
svakome koji čeka.


26.2.15

Nutela čizkejk

Torta na brzaka.
Kada nemam puno vremena a želim da napravim nešto slatko, ovo je dobar izbor. Ništa se ne peče, samo mešanje, mućenje i to je to.

24.2.15

Mlinci sa piletinom

Bilo je krajnje vreme da nešto napišem. Često dok čitam nečiji tekst baš bih i ja rekla nešto na tu temu, a kad sednem svoje nešto da napišem, reči teško izlaze...

9.2.15

Subotnji ručak

Najčešće subotom kuvam paradajz supicu i nešto sa krompirom. Ovoga puta to su bile police (krompir i slanina). Paradajz supa je omiljena supa moje najmlađe ćerke Ane, ostali je baš i ne obožavaju pa je zato nekad i preskačemo ili zamenimo nekom drugom kombinacijom. Ali pošto je ona probirljiva, nema puno mogućnosti za alternativu.


6.2.15

Nešto kao buhtle

Pre neko veče, Tina i ja, pravile smo buhtle. Ustvari ona je htela da napravimo nešto od peciva da bi sledećeg dana nosila u školu za užinu i sama je našla neki recept i zamesila uz moju asistenciju. Što se tiče količina - ja sam samo jednom premesila testo i učestvovala u pravljenju.

29.1.15

Tatina pesma - Miroslav Antić

Uzalud preturaš prašnjave slike
i tražiš mamine oči na njima.
Nađeš ih, ali to nije mama
iako hartija na nju liči.
Mama je za tebe nešto drugo:
to izmišljeno što se ima.

Crna ćuprija ili najranije detinjstvo

Kako bi bilo lepo kada bi slike iz glave mogle da se postave ovde. Toliko toga se nalazi u mojoj memoriji a ne mogu da pronađem odgovarajuću ilustraciju kako bih to prenela ovde.

3.1.15

Nova 2015.

Nisam ni znala da je ovoliko prošlo od poslednjeg posta! Još malo pa ceo mesec. Napokon da nađem vremena i da dođem do računara, da me niko ne ometa u tišini sama sa sobom...