"Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom..."

30.4.15

Bez smisla

Šta kada vam se čini da u glavi i u duši, nema više ništa... Ne postoje želje, niti misao o bilo čemu, prosto ne znate šta dalje... Niti vam se vraća u prošlost, niti planira budućnost, a sadašnjost želite da što pre prođe. Danas je jedan od tih dana. Niti bih nešto čitala, niti gledala, niti slušala, verovatno bi mi prijalo sedenje na nekoj klupi pored vode ili reke i ništa više...
Samo to.
Znam, proći će, ali sada, ne želim čak ni da prođe...

P.S. 
Ovo sam pisala pre nekoliko meseci, ostalo je u skici pa sada objavljujem! 

 

Нема коментара:

Постави коментар