"Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom..."

4.3.15

ČEKAJ ME



Čekaj me, i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj, i kada vrućine zapeku
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge niko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
 stizati izdaleka,
čekaj i kada čekanje dosadi
svakome koji čeka.




Čekja me i ja ću sigurno doći.
 Ne slušaj kada ti kažu
kako je vreme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek' poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek' piju kod ognjišta.
Čekaj. I nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubiti neće.
Nek kaže ko me čekao nije:
taj je imao sreće.

Ko čekati ne zna,
taj neće shvatiti
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znaćemo 
kako preživeh vatru kletu, -
naprosto, ti si čekati znala
kao niko na svetu.

Konstantin Simonov

Нема коментара:

Постави коментар